Dragi članovi udruge, dragi pratitelji, Korizma je vrijeme promišljanja i uvijek nas poziva na dobro. Zato vam u ovom vremenu donosimo razgovor s članovima naše udruge, bračnim parom Švajcer, Anom i Alenom koji su i voditelji Obiteljske zajednice u župi sv.Petra ap, u Zaprešiću.
Draga Ana, na početku našeg razgovora molim te da nam predstaviš vašu obitelj i podijeliš s nama sjećanja na početke vašeg djelovanja u Udruzi.
Našu obitelj čine: suprug Alen, sin Marko i kćer Anamarija i ja. Dugi niz godina aktivno sudjelujemo u radu Udruge Stepinčeva oaza mira, župnom Caritasu i Obiteljskoj zajednici. U rad udruge smo se uključili u projektu Živih jaslica gdje je Marko glumio pastira a Anamarija anđela. Suprug i ja smo glumili stanovnike Betlehema. Na sljedećim projektima sam počela pomagati gospođi Jadranki u oblačenju naših članova za uloge u projektima što radim i danas.
Ana, tvoj doprinos u Udruzi je gotovo neprimjetan, a tako dragocjen. U našim projektima scenskih nastupa, gdje se prikazuje bilo Muka Kristova ili Žive jaslice, zajedno s našom Jadrankom Šandar i Katom Brtan angažirana si u oblačenju svih sudionika, a tome prethode i pranje sve te odjeće i peglanje… Dosta posla, moglo bi se reći. Što te veseli u tom radu i kako se osjećaš kad svaki od tih projekata završi?
Puno je posla s pripremom odjeće za sve sudionike jer nas je popriličan broj, ali volimo taj posao. Naše zajedništvo na projektima je prelijepo, raste i sa svakim projektom smo bogatiji za nova prijateljstva i poznanstva. „Buksa“ u kojoj se čuvaju sve stvari, rekviziti, odjeća uvijek je puna smijeha i živosti.
Ti i Alan ste prije dvije godine postali voditelji Obiteljske zajednice koja se redovito u župi sastaje jednom mjesečno, a animirate i župna klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Kako doživljavaš ovu zajednicu i što bi ona trebala biti za jednu župu?
Mislim da je Obiteljska zajednica potreba svake župe jer predstavlja mjesto susreta, razgovora o vjeri i obitelji te o odgoju djece. Susreti su svakog prvog petka u mjesecu i naš kapelan Vatroslav uvijek pripremi temu za susret koju nam izloži i o kojoj onda razgovaramo i razmjenjujemo mišljenja. Takav susret nas uvijek obogati i probudi u nama zahvalnost i radost da smo dio života naše župe.
Vaša su djeca Marko koji je već student i Anamarija koji pohađa srednju školu, odmalena dio naše Udruge, sudjelovali su u našim projektima. Koja su tvoja iskustva, kako mladima ponuditi duhovne sadržaje koje će prihvatiti kad im svijet, tehnologija i društvene mreže nude razne sadržaje dostupne jednim klikom?
Rekla bih da je to danas vrlo teško. Sve je dostupno i djeca danas nisu zainteresirana za sadržaje koji se nude izvan ekrana na koji su oni navikli. Potrebno ih je poticati i svojim primjerom pokazati što je ispravno. Naša djeca su sa nama stalno sudjelovala u projektima jer smo i mi kao roditelji sudjelovali, a veselje i zabavu su gradili u zajedništvu s ostalom djecom koja su sudjelovala.
Dragi Alane, našoj Udruzi daruješ svoje vrijeme, talente i uvijek se rado uključiš u sve naše projekte. U scenskim prikazima si utjelovio već mnogo biblijskih likova, a u posljednje vrijeme si preuzeo jedan malo teži lik, onaj „lijevog razbojnika“. Zašto baš “lijevi razbojnik”?
Lijevi razbojnik je jedan od omraženijih likova jer proziva Isusa, izaziva ga da učini čudo, predstavlja one koji nisu spašeni. Tu ulogu sam dobio slučajno jer moj prethodnik nije više mogao sudjelovati u Muci Kristovoj. U početku je i meni bilo teško, a i mojim ukućanima baš radi tog lika jer– „zašto baš ti?“,“zar ti nije teško to odglumiti?“… Prihvatio sam to kao svoju pokoru u ovo Korizmeno vrijeme za određenu nakanu – za obraćenje , za pomirenje , a ove godine posebno za ozdravljenje naših bolesnika.
Ana i ti ste kao volonteri angažirani u radu Caritasa i pomažete da mnogi potrebiti i nemoćni dobiju duhovnu i materijalnu pomoć. Na taj način ostavljate vidljivi trag dobrote. Što za tebe znači župni Caritas i što misliš kako privući nove ljude koji bi se uključili u ovaj rad ili općenito u župni pastoral?
Župni Caritas je pomoć našim župljanima koji su u potrebi i veliki je blagoslov za župu što postoji i okuplja župljane volontere koji mogu kroz njega djelovati . Jednom mjesečno Ana i ja s voditeljicom Ljubicom Poleščak odlazimo u kupovinu i ako je potrebno odvezemo paket namirnica obitelji koja ne može sama doći po njega. U današnje vrijeme ljudi se teško odlučuju darovati svoje slobodno vrijeme za nekoga nepoznatoga, ali to vrijeme je blagoslov jer svi smo mi nekada u potrebi i nama nekada zatreba razgovor , lijepa riječ , posjet ili zajednička molitva. Ovim putem pozivam sve koji se žele uključiti u rad našeg župnog Caritasa da se jave našim voditeljima – đakonu Iliji ili gđi. Ljubici Poleščak.
Kako biste kao vjerni članovi Udruge i angažirani bračni par u župi našim čitateljima uputili poziv za one koji se žele uključiti u neku od aktivnosti o kojima smo razgovarali
Od srca pozivamo naše župljane, posebice bračne parove, da dođu na susret naše Obiteljske zajednice koji je svakog prvog petka u mjesecu. Također vas pozivamo da se uključite i u rad naše Udruge Stepinčeva oaza mira i u rad našeg župnog Caritasa gdje ćete svojim talentima sigurno obilježiti rad naših zajednica.
Ana i Alen, hvala vam na susretu i razgovoru. Molim vas da našim čitateljima uputite još koju riječ ohrabrenja
U ovo Korizmeno vrijeme oprostite svome bratu , svome susjedu, izmirite stare nesuglasice , budite malo svjetlo u ovoj velikoj tami koja nas okružuje.
Hvala Vam od srca!