Dragi prijatelji i čitatelji, nastavljamo s našim mjesečnim susretima i razgovorima. Bogatstvo naše udruge prepoznajemo u našim obiteljima pa vam donosimo razgovor i susret s bračnim parom Mioč, Zdenkom i Ivanom koji zajedno sa svojim djecom Ivo, Tomislavim i Lucijom kroz različita djelovanja svjedoče i žive svoje kršćansko poslanje.
Draga Zdenka, kao supruga i majka možeš li nam predstaviti svoju obitelj?
Mi smo obitelj Mioč. Peteročlana obitelj koju čine moj suprug Ivan, kćeri Iva i Lucija, sin
Tomislav i ja. Iva i Tomislav su studenti, a Lucija je maturantica.
Vaši korijeni koje rado ističeš i o kojima s osmjehom pričaš potječu iz Livna. Kad se sjetiš svog rodnog zavičaja i djetinjstva možeš li se prisjetiti tog vremena kad su obiteljske vrijednosti više živjele?
Jesam, iz Livna sam, iz župe Ljubunčić. Odrasla sam u katoličkoj obitelji, moji su roditelji
ustrajno usmjeravali moju braću, sestru i mene na odlazak na svetu misu, svake večeri smo
molili krunicu. Kao djeca, često smo se svađali plačući tko će predmoliti krunicu taj dan, to
mi je jedna divna uspomena iz djetinjstva.
Obitelj Mioč njeguje obiteljsku molitvu. Koliko je danas teško živjeti tu “kućnu crkvu” i okupljati na molitvu sve članove s obzirom na užurbani ritam koji nameće ovaj svijet?
Danas je malo zahtjevnije njegovati obiteljsku molitvu, ali uz malo tuda sve se može. Bitno
je zahvaliti dragome Bogu za dan, izmoliti barem deseticu ili dvije. U našoj obitelji obiteljska
molitva je prisutna od samoga početka, kada su nam djeca bila manja često su znali reći
„nismo se pomolili, ne možemo otići spavati“. Posebno mi je drago što su još u
osnovnoškolskim danima prihvatili moljenje devetnica, danas najčešće molimo devetnicu
Božanskom Milosrđu.
Zdenka kao moliteljica vrlo si angažirana u Inicijativi 40 dana za život za spas nerođenih u Zaprešiću. Kako na tebe i tvoju obitelj djeluje ova inicijativa?
Oduvijek sam smatrala da je molitva za nerođene jako važna. Prvo sam molila molitvu za
duhovno posvojenje nerođenog djeteta. U vrijeme kada sam molila molitvu posvojenja,
počela je i molitva za nerođene u Zaprešiću. Rekla bih da je iznimno milosno moliti za
nerođene. Molitva ispred Doma zdravlja je drugačija nego molitva kod kuće – na javnom
mjestu često nailazimo na otpor pojedinaca, ali što je otpor veći – milosti su veće. Od svoje
obitelji imam samo podršku, čak se i Iva nekad uključi u molitvu
U našoj udruzi u scenskim prikazima Živih jaslica i Muke Kristove rado preuzimaš tumačenje raznih likova. Kako gledaš na naša uprizorenja i što te u svemu tome ispunjava?
Uprizorenja Živih jaslica i Muke Kristove su veliki blagoslov, kako nama koji sudjelujemo
tako i našim gledateljima. Posebno mi se sviđa što svaki lik daje svoj doprinos i jednako
vrijedi u svakom prikazu. To je za karakteristika naše zajednice: jednostavnost, jednakost i
susretljivost.
Dragi Ivane uloga oca je u krizi pa se podižu razne inicijative koje žele pomoći da se očinstvu vrati dostojanstvo koje mu pripada. Što se očekuje od dobrog oca? Kakav treba biti duhovni vođa u obitelji?
Biti dobar otac prije svega znači imati mnogo ljubavi i radosti za vlastitu djecu. Tu su
naravno i odricanja i strpljivost i razumijevanje. Biti dobar otac znači i poučavati djecu o
pravim vrijednostima života poput vjere, Boga i obitelji. Trudim se svoju djecu usmjeriti na
pravi put, kroz svoj primjer im pokazati kako živjeti u vjeri i s dragim Bogom, te kako imati
potpuno povjerenje u Njegovu ljubav, kako Mu zahvaljivat na svim darovima svakodnevno.
Neiscrpan izvor nadahnuća za svakog oca jest sv.Josip. Koje kreposti sv. Josipa nedostaju današnjim očevima kako bi ispunili svoje poslanje?
Mnoge kreposti svetoga Josipa nedostaju današnjim očevima, a među svima bih istaknuo
pobožnost. Velik broj očeva nije pobožan, ne odlaze redovito na svete mise, ne prakticiraju
vjeru u svojemu životu. Na taj način ne prenosi djeci vjeru, odnosno odvode svoju djecu u
krivome smjeru.
Ivane, u svakom novom uprizorenju koje Udruga organizira tvoj talent za glumu dolazi sve više do izražaja. Vjerujem da i sam osjećaš veliki napredak. Kako se ti osjećaš u ulozi farizeja, kada moraš tumačiti lik negativca?
Otkako me đakon Ilija Nikolić pozvao da s pridružim uprizorenju Kristove muke, ne
mogu zamisliti Korizmu bez priprema za uprizorenje Kristove Muke. Glumiti negativca je
teško, ponajprije zbog moje ljubavi prema Isusu. Ali vidim kako gledatelji doživljavaju moj
lik pa mi je lakše tumačiti tu ulogu, a vjera mi jača. Kako napreduje zajednica, tako
napredujem i ja – iz godine u godinu smo sve bolji i bolji.
U Apostolatu katoličkih muževa si od samog početka. Zašto je važno okupljanje muževa na ovakvim susretima, svakog trećeg ponedjeljka u mjesecu?
Da, u Apostolatu sam od samog početka. Iz svakog susreta može se naučiti nešto korisno za
odgoj djece, odnose u obitelji, usmjeravanje samoga sebe i svoje obitelji prema Bogu.
Važno je okupljati se jer kroz Apostolat rastemo u vjeri, a onda tu vjeru prenosimo i u svoje
male Crkve kod kuće.
Zdenka i Ivane u bračnom zajedništvu ste već mnoge godine. Što biste u vašem braku istaknuli kao “najčvršću kariku” koja je čuvala vašu ljubav u sretnim i manjim sretnim trenucima vašeg zajedništva?
U braku smo preko 20 godina, a „najsnažnije karike“ našega braka su: međusobno
poštovanje, vjera i povjerenje u Božju providnost.
Vaš djeca: Iva, Tomislav i Lucija odrasli su ljudi a i oni će ako dragi Bog da imati svoje obitelji. Koji savjet biste dali svojoj djeci, ali i svim mladima koji žele jednog dana doći pred Kristov oltar?
Kad si s Bogom, onda si na pravome mjestu. Kad si s Bogom, On će ti uvijek pokazati
rješenje za tvoje probleme i usmjeriti te na pravi put. Mi večernju molitvu završavamo s
molitvom Ispovijest vjere Hrvata katolika koja kaže: „…Životom želim potvrditi svoj krsni
savez s Bogom…“ jer svojoj djeci želimo baš to – da životom potvrđuju svoj savez s Bogom.
Zahvaljujemo obitelji Mioč na susretu, na podijeljenim odgovorima, mislima, iskustvima i
svjedočenju njihove vjere kroza sve što čine. Njima i svima koji su se pridružili ovom susretu nek’
je obilje Božjeg blagoslova.