Gospodin me uči služenju

Written by urednistvo

28/09/2022

Gospodin me uči služenju.

Dragi prijatelji, u ovom susretu razgovaramo s našom Mirjanom Morović, koja kao i mnoge članice naše Udruge ima toliko životnih uloga: onu supruge, majke, bake, umirovljenice, zborašice, moliteljice, a u našem scenskom prikazu Muke Kristove preuzela je i ulogu Veronike.

1. Draga Mirjana, živiš već dugi niz godina u Zaprešiću, ali kao i mnogi potekla si u drugom kraju, tvoji korijeni sežu do naše drage Banovine. Molimo te da se u svojim mislima vratiš na trenutak u svoj kraj, u vrijeme svog odrastanja i da nam ispričaš nešto o tome.

Rođena sam i odrasla u Lekeniku pokraj Siska, na granici Turopolja i Banovine. Kao i sva djeca tog kraja odrastala sam u igrama u prirodi te raznim nestašlucima. Obitelj u kojoj sam rođena je bila tradicionalna, katolička, sa strogim odgojem u kršćanskom duhu. Misa nedjeljom je bila obvezna iako smo u župnu crkvu Uznesenja Marijina pješačili 2 km. U mladenačkoj dobi sam doživjela mnoga poniženja koja su me jačala i formirala za osjećaj ljubavi i sućuti za one slabe i malene koje drugi odbacuju. I baš u takvim situacijama me je Gospodin mijenjao i oblikovao te vodio moj život. Marija mi je bila stalna pratnja u teškim trenucima, a moja najdraža molitva je bila i ostala : „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu mome!“ Daleke 1984 sam doselila u Zaprešić gdje započinje moje novo duhovno i životno putovanje

2. Uvodno smo te predstavili kroz nekoliko uloga koje si stekla tijekom vremena i koje su te oblikovale u životu. One obiteljske su zasigurno i one temeljne pa te molimo da nam predstaviš članove svoje obitelji.

Moju obitelj čine suprug, 2 sina i 2 krasne snahe te 4 unučadi. Mlađi sin s obitelji živi u Pušći, s stariji u Pojatnom. Zbog niza teških i tužnih životnih situacija te poslova koje obavljaju, do ove godine su kod nas živjeli unuka i unuk – dijete s posebnim potrebama. Nije uvijek lako biti smiren, pun ljubavi i razumijevanja za sve članove obitelji, a posebno kod odgoja takvog djeteta i učenja  s njime. U jednom, teškom trenutku sam zavapila Gospodinu, da upravlja svime, a meni da podari spoznaju da razlučim što je Njegova volja za nas. U mlađoj dobi su i unuka i unuk sudjelovali u uprizorenju „Žive jaslice“ i „Muke Kristove“. Pri njihovom izlasku iz kuće traže me blagoslov i  preporuče se da se za njih pomolim, za uspjeh u školi

3. Osim svoje obitelji, bila si dio i mnogih drugih obitelji kroz svoj rad. Kao teta u dječjem vrtiću si radila punih 35 godina. Vjerujem da iz tog dijela svog života nosiš bogata sjećanja ispunjena osmjesima, igrom, suzama najmlađih koje si pratila u toj ranoj dobi – nedostaje li ti tvoj posao i što bi rekla o toj svojoj ulozi?

Da, 35 godina sam provela u dječjem vrtiću Izvor – znakovito, zar ne? Moram priznati da je ovaj odabir za mene učinio sam Gospodin jer pri upisu u srednju školu nisam ništa znala o tome, kakav je to posao, što će sve zahtijevati od mene. S vremenom sam shvatila da traži mnogo ljubavi, suosjećanja, strpljenja i upućivanja na dobro. U tim godinama sam upoznala mnogo dobrih roditelja, kolegica i predivne djece  koja s u svojom iskrenošću  i ljubavlju uljepšali i najlošiji  dan. U mirovinu sam otišla smirena i svjesna da započinje drugi dio moga života. Danas žalim samo za jednim: što djeci s kojom sam radila nisam dala još više ljubavi, pažnje  i što nisam bila uvijek dobra teta.

4. Jedna si od članica Udruge koja je s nama od samih početaka. U godinama iza nas, u Kristovoj Muci si predano utjelovila lik Veronike koja Isusu pruža rubac na Križnom putu. Iz današnjeg vremena, kako doživljavaš taj lik, spoznaješ li neke posebne razloge radi kojih je Veronika na taj način ušla baš u tvoj život?

Zahvaljujem Gospodinu na mnogim darovima i talentima koje mi je dao. Neke, na žalost, nisam doradila. Jedan od njih je i dar suosjećanja s onima koji pate. Isus je patio za nas i zato sam uvijek plakala na Križnom putu. Vjerojatno otuda dolazi i moja želja da budem Veronika u Muci Kristovoj. Za mene je ona bila žena puna vjere, milosrđa i hrabrosti. Ona je Isusu pružila rubac ne mareći za opasnost i ne očekujući nikakvu nagradu. Vidjela je samo Njegovo krvavo, izmućeno lice. A On, proniknuvši njezino srce, podario joj je dar – lik tog istog lica otisnutog u rupcu. Takvo lice je utisnu i meni, ne na rubac već u moje srce. Ulazeći u lik Veronike, svaki puta sam osjećala Božju prisutnost i sve veću želju da i ja budem poput Veronike, čista i ljubećeg srca.

5. Dva su biblijska bisera koja su se nekako istaknula u djelovanju naše Udruge: Muka Kristova i Žive jaslice. To su projekti koji nas uvijek iznova vesele, ali nas pozivaju i na odgovorno svjedočenje. Što bismo, po tvom mišljenju, još mogli učiniti da spoznamo svoje poslanje i važnost, odgovornost koju imamo kroz realizaciju baš tih projekata?

Naša Udruga osnovana je u čvrstoj vjeri da u zajedništvu i ljubavi uz pomoć Božju možemo biti pronositelji vjere i privući mnoge u Božji zagrljaj. Takve ljude je Isus privukao u Udrugu i na njima gradi i provodi svoj naum. Tome služe svi projekti, a mi rastemo i jačamo u ljubavi, odgovornosti i međusobnom prihvaćanju. Kroz druženja upoznajemo nove, divne ljude i svaki od nas čini slap dobrote za druge. Mi postajemo bolji ljudi, često učeći od drugih. Udruga je otvorena svima: mladima i onima malo starijima. Ova naša mladost mora postati pokretač Udruge jer oni znaju kako privući mlade, što i na koji način im sve učiniti bližim. Mi stariji ih trebamo naučiti slušati i biti im podrška. Vjerujem da svi možemo bolje i dati više od sebe – ono najbolje.

6. Obzirom da si u Udruzi gotovo cijelo vrijeme njezina postojanja, bila si svjedokom i mnogih drugih projekata i aktivnosti – što bi još mogla izdvojiti kao nešto dobro i lijepo da nam posluži kao primjer i putokaz kojim bismo mogli naprijed?

Geslo bl. Alojzija Stepinca „U tebe se Gsopodine uzdam!“ je ishodište mnogih projekata ove Udruge. U svim ovim godinama smo postali dio mnogih života: predstava u domu za osobe s invaliditetom i posebnim potrebama, pjevanje slavljeničkom timu u Klaićevoj bolnici za kojeg moramo sada žarko moliti, česte duhovne obnove, odlazak u Tabor, tolike aktivnosti za potrebe Udruge… Da bi se ostvarili projekti, potrebno je naći i dobre animatore koji su voljni posvetiti vrijeme i znanje  za sve. Jedan od prijedloga je da mladi osnuju svoj ogranak dramske grupe gdje bi kroz predstave s aktualnim temama mogli doprijeti do svojih vršnjaka i na taj način postali Božjim svjetionicima.

7. Vrlo si aktivna pa te susrećemo i u našem župnom Mješovitom zboru sv. Cecilija gdje pjevaš od početaka, a članica si i  Molitvene zajednice bl. Alojzija Stepinca – stigneš li sve što isplaniraš ili postoje neke prepreke koje ti ponekad ne dozvoljavaju da budeš tamo gdje ti srce želi?

O, da! Čovjek snuje, a Bog odlučuje! Mnogo toga sam htjela i sudjelovala u župnim aktivnostima, ali mi je Gospodin odredio angažman u obitelji i na duže vremena me odvojio od svega toga. To mi je bilo najteže razdoblje – suša! Na susretima napunim duhovne baterije i sve lakše podnosim: i bol i samoću i tugu. Ali sam shvatila da me prolaskom kroz težine i kušnje Gospodin uči služenju, prihvaćanju i praštanju. Kao što sam iskusila duhovnu sušu tako mi je dao iskustvo molitve drugih za mene i obitelj te ovim putem zahvaljujem svima na izrečenim molitvama za mene, za nas. To je moje iskustvo plodova zajedništva te ljubavi jednih prema drugima i prema bližnjima.

8. Životno iskustvo donijelo ti je, više nego jednom, situacije u kojima si spoznala i težine i bolesti. Vidiš li u iskustvu križa Božju prisutnost? Koja je tvoja osobna spoznaja, mogu li patnja i bol čovjeka učiniti  boljom osobom i vjernikom?

Radi bolesti jetre su mi prije 8 godina popucale vene u jednjaku što se ponovilo i prije 5 godina. Samo Božjom intervencijom i predana, duboka molitva mnogih, učinila je da sam danas ovdje. Zahvaljujem Bogu na tome. Tada sam spoznala da je to još jedan križ kojim me Gospodin uči kako biti bolja vjernica, kako promijeniti svoje odnose i prioritete. Za mene je križ znak otkupljenja pa sam svaki svoj križ i bol nastojala prikazati za one kojima je Njegova ljubav najpotrebnija. Naravno da sam i padala pod križevima i pitala „Zašto?“, ali je Isus bio uvijek tu da me podigne, poslao mi je svoje anđele koje sam prepoznavala u ljudima, prijateljima i obitelji. I mogu potvrditi da je upravo bol ta koja čovjeka čini boljom osobom i iskrenim i postojanijim vjernikom.

Uprizorenje Kristove muke, Novi Dvori Zaprešiæ, 1.04.2012
9. Kako doživljavaš bl.Alojzija, kojem se tako rado utječemo? Možeš li s nama i našim čitateljima podijeliti neko svjedočanstvo Blaženikove blizine i njegov zagovor kojim se istaknuo i zauzeo posebno mjesto u tvom srcu?

Bl.Alojzije mi je postao blizak tek kad sam ušla u molitvenu zajednicu koja nosi njegovo ime. Gledajući našeg voditelja i njegov žar i život u kojem tako vjerno nasljeduje Blaženika, u meni je sazrjela odluka da i ja pokušam živjeti bolji vjernički život. Moleći se Blaženiku u vremenima velikih poteškoća, problem koji je nastao se jednostavno i razriješio, a plod koji je izrastao kroz tu situaciju je bila misao: „Nauči praštati!“ na jednom hodočašću sam u molitvi začula jasni glas koji mi govori:“Sve će biti dobro s osobom za koju moliš. Ja ga štitim i on je moj!“

10. Draga Mirjana naša udruga promiče  bratsku ljubav, mir i dobrotu među ljudima pa te za kraj ovog razgovora molimo da u tom duhu podijeliš s nama i našim čitateljima, neku riječ i misao ohrabrenja te poticaj kako bismo ostali na dobrom putu u svom djelovanju.

U meni odjekuju riječi pjesme „Blagoslov“ grupe Amorose:

„Nek’ te Gospodin blagoslovi i licem Svojim obasja i čuva te

Pogled Svoj nek na te svrati i da ti mir. AMEN

Nek’ te milost Božja prati

I tvoj dom i tvoju djecu, kroz sva tvoja pokoljenja i djecu tvoje djece

Njegov Duh nek’ ide s tobom

I pred tobom i uz tebe, oko tebe i u tebi ON JE S TOBOM!“

Eto, to ja želim svim članovima Udruge, Molitvene zajednice, župi i cijelom čovječanstvu.

Slično ovome…

STEPINAC U ZAPREŠIĆU 1944.

STEPINAC U ZAPREŠIĆU 1944.

Dragi štovatelji bl. Alojzija Stepinca danas se sa zahvalnošću sjećamo jedne lijepe uspomene i obljetnice vezane za...