Razgovor s našim dugogodišnjim članom Antom Gelom, glumcem Zaprešićke pasije.
Dragi naši članovi, čitatelji i pratitelji!
U osvrtu na sve godine koje su iza nas, od samih početaka molitvene zajednice bl.Alojzije Stepinac te naše Udruge, najveće bogatstvo koje smo stekli su svakako ljudi, članovi, podupiratelji, svi oni koji su na neki svoj način doprinijeli da Udruga stasa i opstane sve ove godine. Svjesni smo činjenice da je cijeli taj put jedan prekrasan mozaik satkan od svih tih ljudi koji su prošli dio puta s nama, neki više neki manje, ali svaki na svoj originalan i neponovljiv način. Znamo da je nemoguće nabrojati sve ljude, svatko od nas nosi sjećanje na neke susrete i u tim sjećanjima nosimo jedni druge.
S ciljem da se sjetimo nekih važnih trenutaka u godinama iza nas, svaki ćemo mjesec razgovarati s jednim od naših članova, čuti njihove priče iskustva i sjećanja vezana za Udrugu. Neka nam ti razgovori budu na radost, sjećanje na trenutke koje smo proživjeli zajedno i obnovu duhovnog bogatstva koje baštinimo kao zajednica okupljena oko imena našeg blaženika!
Predstoji nam vrijeme Korizme, pa se spominjemo uprizorenja Muke Gospodinove koju je Stepinčeva oaza mira predstavljala u više navrata, a koja se ove godine ponovo uprizoruje: 3.travnja u Sesvetskim Selima, u župi sv. Antuna Padovanskog te 10.travnja, na Cvjetnicu u perivoju Novih dvora u Zaprešiću. Stoga za otvaranje ove teme i ciklusa, razgovaramo s našim Antom Gelom, dugogodišnjim članom kojega svi možda najbolje poznaju po ulozi Isusa Krista u tom uprizorenju.
1. Dragi Ante, za početak te molimo da nam kažeš nekoliko riječi o sebi?
Rođen sam u Zaprešiću, tu živim sve do sada, a poslom sam vezan za Zagreb. Ono što me vodi kroz život i određuje je svakako živa vjera, moja pripadnost našoj župi Sv. Petra apostola, Udruzi Stepinčeva oaza mira koja kao civilna građanska udruga blisko surađuje s našom župom, a član sam i naše Molitvene zajednice bl. Alojzija Stepinca.
2. Prisjetimo se 2010.g., uprizorena je Muka Kristova u Novim dvorima, a ti si bio volonter. Sjećaš li se svojih razmišljanja o tom uprizorenju, jesi li već imao na srcu ideju o tom da se pridružiš članovima Stepinčeve oaze mira i župljanima sv.Petra ap. u tom predstavljanju?
Da, te 2010. me nekolicina župljana već angažiranih na projektu, zamolila da sudjelujem u organizaciji. Obzirom da smo tada prvi puta pripremali jedan tako velik i za nas vrlo zahtjevan projekt uprizorenja Muke Kristove, trebalo je angažirati dosta volontera. Tako je mene zapalo da budem dio redarske službe. Iskreno, gledajući Darija Tomca koji je tada odlično uprizorio lik našeg Gospodina Isusa Krista, nisam ni slutio da ću kroz dvije godine, na sljedećoj izvedbi Muke taj Isusov lik uprizoriti baš ja. Ali, eto, čudni su putovi Gospodnji i nama nedokučivi.
3. Kako se pripremaš za ulogu Isusa, psihički i tjelesno? Imaš li neki poseban pristup u pripremi, promišljanju o Cvjetnoj nedjelji Muke Kristove?
Zapravo i nemam neki poseban pristup osim što trebam paziti da se ne udebljam.
Šalim se malo!
Prvi dio je naravno tekst koji treba naučiti. Zatim slijede probe s kojima krećemo mjesec i pol do dva prije samog uprizorenja koje je uvijek na Cvjetnu Nedjelju. Treba uskladiti pojedinačne i zajedničke scene što je svima zahtjevno jer je uključeno puno ljudi. Uz ovo vidljivo, postoji i ona duhovna dimenzija priprave za tako jedan važan događaj. U to vrijeme nastojim što više živjeti sakramentalan život i više moliti. Nekoliko dana prije Uprizorenja uvijek imamo i duhovnu obnovu koju najčešće vodi naš župnik vlč. Ivan Frkonja. Isto tako, dan prije uprizorenja imamo i zajedničko klanjanje pred Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Tada sve predam Gospodinu da On sve vodi i na kraju zaista sve bude u najboljem redu. Reakcije i kritike ljudi nakon uprizorenja uvijek budu pozitivne, a zahvaljujem Bogu da mnogi budu i ganuti našom izvedbom.
4. Kako se ti osjećaš predstavljajući Isusa u njegovim zadnjim danima zemaljskog života?
Na prvom uprizorenju Muke Gospodinove na kojem sam sudjelovao, 2012.godine, sam imao tremu jer mi je to bilo prvi puta da sudjelujem u izvedbi, ali i radi velikog broja ljudi koji su nas došli pogledati. Prije izlaska na scenu sam se molio Duhu Svetom da ne zaboravim izreći neki dio teksta pa da se ne smetem, ali uz Božju pomoć je sve bilo dobro. Svi smo mi amaterski glumci i ovo radimo da proslavimo Gospodina, pa smo tako u hodu učili neke sitne aspekte glume koje koriste glumci u svojim predstavama kao na primjer: ako se dogodi da zaboravimo reći neki dio teksta, samo treba nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo jer je normalno da se i pogriješi. Što se tiče mojih unutarnjih osjećaja vezanih za uprizorenje Muke, svjestan sam da nitko nikad neće, a niti može, istinski do kraja pokazati tu razinu patnje i boli koju je naš Gospodin podnio za naše spasenje. To se jednostavno ne može odglumiti. Tako znam da, niti približno, to ne mogu niti ja. Stoga se prije Muke pomolim i prepustim Gospodinu da On to sve vodi. Prepuštajući se Njegovom nadahnuću dajem ono najbolje od sebe kao i svi koji sudjeluju, kako bismo Ga proslavili pred ljudima koji dođu gledati uprizorenje Muke.
5. Redatelj uprizorenja, trajni đakon Ilija Nikolić ističe kako si jako dobar suradnik, lako se s tobom dogovoriti, uvijek daješ dobre ideje nadahnute Evanđeljem koje uvijek osvježe scenarij za svako predstavljanje Muke Kristove. Kako ti doživljavaš tu suradnju i organizaciju samog uprizorenja?
Prije svega, moram naglasiti da je naš đakon Ilija idejni začetnik cjelokupnog projekta uprizorenja Muke Gospodinove u Zaprešiću. Božje nadahnuće je ono što prepoznajemo u njegovom angažmanu, trudu i strasti kojom se predaje vodeći ovaj projekt, a koje ga je dovelo i do toga da Muka bude uprizorena na lijepoj lokaciji perivoja i parka u zaprešićkim Novim dvorima.
Ilija i ja imamo odličnu suradnju u predstavi, otvoren je za prijedloge oko teksta i scenarija. Tako i svi mi koji sudjelujemo u projektu slušamo njegove savjete i korekcije. U konačnici, ujedinjeni smo prema višem cilju te svatko daje svoj doprinos da uprizorenje na kraju bude najbolje moguće izvedeno.
6. Zaprešićka Pasija prelazi okvire župe, grada pa i naše Zagrebačke nadbiskupije. Nosio si Križ Isusov u Zaprešiću, Zagrebu, Vrbanji, Županji i u Gospinom svetištu u Stenjevcu. Kako ti promatraš uprizorenje Muke Kristove, je li se to može promatrati kao jedan vid evangelizacije?
Da, s našim uprizorenjem smo gostovali u svim navedenim mjestima. U najavi su i nova gostovanja i pozivi od drugih župa, što me zaista veseli i nadam se da ćemo se moći odazvati na svaki poziv. Svakako, uprizorenje Muke Gospodnje može biti jedan od vidova evangelizacije i načina na koji mi kršćani laici i članovi Crkve možemo djelovati u svijetu.
7. Gledajući uprizorenje sa strane, mogli bi reći da se radi samo o predstavi. Međutim, ti kao sudionik i to baš u toj posebnoj ulozi, sigurno imaš neke posebne trenutke i osjećaje koje bi mogao izdvojiti, a koji nadilaze samo glumu, ljudske osjećaje, poglede i misli, možeš li nam reći nešto o tome?
Da, iako bi se moglo promatrati samo kao predstava, kao vjernik sam svjestan da je ovo više od predstave. Ne zbog umjetničkog dostignuća ili kvalitete izvedbe, nego zbog poruke koju prenosimo. Mnogi nakon Uprizorenja budu zaista dotaknuti porukom koju nam Muka Kristova daje jer u njoj svatko može naći svoj put kojim će krenuti prema Gospodinu. O tome sam često razmišljao tijekom izvedbe, a posebno u dijelu prikaza agonije na Križu. Molio sam Gospodina da se barem jedna osoba nakon odgledane predstave vrati Bogu. I to je vrijedno svakog našeg truda. Eto, to mi je uvijek bila želja s kojom sam ulazio u svako prikazanje i to je neki poseban osjećaj, pogled pa ako hoćete i molba koju sam uputio Gospodinu, a On zna čije je srce dotaknuo i promijenio.
8. Ulazimo u sveto Korizmeno vrijeme, što ono predstavlja za tebe, ima li nešto posebno što bi htio vezati uz ovogodišnju Korizmu?
Nisam se još odlučio za neku posebnu korizmenu žrtvu ili odricanje, ali namjera je uvijek ista: ići češće na sv. Misu, sv. Ispovijed i sv. Pričest, više moliti, čitati sv. Pismo, činiti više dobrih djela te biti u miru i ljubavi sa svojim bližnjima. Uh, i to mi se čini da je već veliki zadatak. Nadam se da ću bar dio toga u ovoj Korizmi i izvršiti. I još nešto, s obzirom da ovaj razgovor vodimo upravo u trenutcima dok u Ukrajini počinje rat i ginu ljudi želio bih da Gospodin po našim molitvama zaustavi to krvoproliće jer On želi da među ljudima vlada mir. Neka nam to bude poziv da molimo i za mir u toj zemlji!
9. Živimo u vrlo izazovnom vremenu, vijesti koje nam dolaze sa svih strana, kao da se naziru novi tamni oblaci na obzorju ovog trenutka ljudske povijesti, sam si spomenuo situaciju u Ukrajini, imaš li neku poruku za naše čitatelje, poruku nade za bolje i danas i sutra u svjetlu vjere?
Istina je, živimo u svijetu nemira, sukoba svijetu koji nije izmiren sa samim sobom niti sa Bogom i čini se kao da, gledajući sve što se oko nas događa, zlo nadvladava. To nas može uznemiriti i obeshrabriti u vjeri. Ali, ne zaboravimo da Isus kaže da ćemo u svijetu imati nevolju i patnju, ali nam također govori: “Ne bojte se! Ja sam pobijedio svijet!”. Eto, te Isusove riječi neka nam budu ohrabrenje i nada da u vjeri idemo za onim kojim je Put, Istina i Život. Bog vas blagoslovio!
Dragi Ante, hvala ti na tvom vremenu i podijeljenom iskustvu!
Želimo ti dobru i plodonosnu Korizmu!
