Dragi čitatelji, prije svega vam želimo sretan i blagoslovljen Uskrs, neka Kristov mir obasja ovo naše vrijeme i cijeli svijet! Nastavljamo razgovore s članovima Udruge i u ovom Uskrsnom vremenu donosimo nekoliko pitanja i odgovore na ista koje nam je dao naš Zlatko Miklec, dugogodišnji član Udruge i njezin potpredsjednik. Izazovna su vremena u kojima živimo, bez vjere teško bi bilo ostati u miru i Božjem povjerenju. Stoga vas pozivamo da pročitate ovaj razgovor u kojem je Zlatko podijelio s nama kako on živi svoju smirenost, gdje pronalazi snagu i što ga povezuje s likom Šimuna Cirenca kojeg tumači u uprizorenju Kristove Muke koja je ove godine ponovno bila prikazana u Sesvetskim selima te nakon šest godina ponovno u perivoju naših Novih dvora u Zaprešiću.
1.Dragi Zlatko,od samih početaka si uključen u rad naše Udruge, potpredsjednik si od 2004. Lijepe su to zajedničke godine iza nas, ali evo za one koji te poznaju tek iz viđenja ili te ne poznaju reci nam nešto o sebi i svojoj obitelji!
Za početak, oženjen sam, imam dva odrasla sina Hrvoja i Matiju koje sigurno mnogi znaju. Supruga Milena je u mirovini. Naši sinovi su osobe sa posebnim potrebama pa je na supruzi veliki dio posla da sve posloži u obitelji. Zaposlen sam u Hrvatskom kišobranu kao putnik dostavljač. Često sam na putu po Europi, ali sve se stigne ako voliš posao koji radiš. To vrijedi i za našu Udrugu. U udruzi sam od prve Muke i Živih jaslica i sve me to jako veseli.
2.U projektima koje Udruga stavlja ispred sebe, uvijek rado sudjeluješ i daješ svoj doprinos, što te potiče na to djelovanje? Ima li nešto što te veseli u tome?
Ne sjećam postoji li projekt Udruge u kojem nisam sudjelovao.Ako postoji, sigurno je bio neki dobar razlog koji me spriječio. Veseli me puno toga, primjerice primijetiti zahvalnost ljudi koji došli pogledati naše Jaslice. Promatrati djecu koja dođu pogledati životinje koje svaki put za njih pripremimo, u njihovim torovima. Svi ti trenuci i detalji mi daju još veću snagu da idemo dalje. U Muci Kristovoj veseli me moj lik kojeg tumačim Šimun Cirenac koji nosi Isusov križ…to je predivno.
3. Muka Kristova je ove godine ponovno uprizorena, gostovalo se u Sesvetskim selima i nakon 6 godina ponovno smo ju mogli vidjeti u Novim dvorima u Zaprešiću. U ovom scenskom prikazu tumačiš lik Šimuna Cirenca – možeš li nam reći o svojem osobnom doživljaju tog lika, što ti znači preuzeti tu ulogu?
Lik Šimuna u Muci ima puno poveznica s mojim životom. S tim u vezi, jedna zanimljivost je i da sam kršten u crkvi sv.Šimuna (i Jude Tadeja) u Markuševcu. To me ime nekako prati kroz cijeli moj život. Povezujem Šimunov lik sa svojom obitelji, najbliži mi je u mojoj vezi sa sinovima koji trebaju stalnu brigu. Ali, ne samo to nego je ta slika sastavljena od mnogih drugih detalja, tako da mi je lik Šimuna postao vrlo drag. Nastojim u životu uvijek biti spreman ako netko treba pomoć. Jednostavno tako sam odgojen da budem na pomoći potrebitima. I da, to mi daje onda još veću snagu.
4. Tvoj angažman i rad su svakako prepoznati u radu Udruge, ali ono što se posebno ističe su tvoja smirenost, pozitivan stav i dobro koje širiš na one s kojima surađuješ. Koji je tvoj izvor za održavanje tih vrlina, odakle crpiš snagu za njih?
Nastojim biti smiren jer u suprotnom je teško nešto privesti dobrom kraju. Dobro je što u meni ne postoji ljutnja u mjeri u kojoj se ona preobražava u agresivnost. Ne sjećam se da mi se to ikada dogodilo. U teškim situacijama nastojim biti staložen i strpljivi i pričekati. Uvijek će se naći rješenje za svaki problem. Taj mir nastojim živjeti u obitelji, na poslu, na svakom mjestu na koje sam pozvan. Smatram da lijepa riječ otvara mnoga vrata. Pitate me otkud mi snaga? Rekao bih da su to moji bližnji, odnosi s njima: moja obitelj na prvom mjestu te ljudi iz naše Udruge.
5. Tvoj rad i posebnost su prepoznati i izvan granica djelovanja Udruge što potkrepljuje i činjenica da si prije dvije godine ušao u uži izbor za najboljeg radnika u Hrvatskoj na kojem si osvojio treće mjesto. Možeš li s nama podijeliti svoje dojmove s tog događaja, kako si to doživio i koji je tvoj pogled na to?
Da, prije dvije godine moja firma hrvatski kišobran i moj direktor Marin Rogić, prijavili su me za izbor najboljeg radnika Hrvatske. Nisam niti znao za tu ideju i prijedlog. Saznao sam tek u kasnijoj fazi, kad sam ušao u uži izbor, među prvih 10. Tada se glasalo putem sms poruka. Osvojio sam treću nagradu. Bio sam jako ponosan na to treće mjesto i na moje kišobrance. Tako se mi međusobno zovemo u firmi. Ima puno dobrih radnika i podržavam takve ideje oko izbora najboljeg radnika. Moram također spomenuti kako Hrvatski kišobran cijeli niz godina podupire rad naše Udruge i na tome im zahvaljujem!
6. Već smo spomenuli da si član Udruge od njezinih početaka i uz bogat angažman i doprinos koje si utkao u nju, tvoje razmišljanje o Udruzi je svakako utemeljeno. Pa bi bilo zanimljivo čuti gdje ti vidiš našu udrugu, u nekoj bliskoj ili daljnjoj budućnosti?
Obzirom da u Udruzi ima mnogo mladih članova koji su i vrijedni i kreativni i talentirani, u njima vidim i budućnost i opstanak Udruge i svakako svijetlu budućnost. Mi stariji smo uvijek tu kako bismo im pomogli našim savjetima i iskustvom. Svatko od nas je zamjenjiv, ali sigurno uvijek postoji način na koji možemo doprinijeti radu Udruge, zato je bitno da ostanemo angažirani, vjerni u davanju tog doprinosa. Nas koji smo po godinama nešto stariji, sigurno još čeka pokoji projekt na kojem ćemo se angažirati i doprinijeti zajedno s mlađim članovima u realizaciji istih, a onda nakon nas dolazi vrijeme da mladi nastave s radom. Nadam se i vjerujem da će naša Udruga još dugo vremena biti prepoznatljiva po dobru koje čini.
7. 29.prosinca 2020. će mnogi pamtiti po razornom potresu koji je pogodio Petrinju i okolicu. Poznato je da se i Zaprešić našao na tom valu udara jače nego mnoga druga mjesta iste udaljenosti od epicentra. Stoga su neke građevine/zgrade stradale toliko da su neupotrebljive do konkretne sanacije. U jednoj takvoj zgradi je živjela i tvoja obitelj i zajedno s ostalima u sličnoj situaciji, morali ste napustiti svoj dom. Otada je prošlo već neko vrijeme. Kako ste se snašli nakon svega, kako sada živite?
Potres nas je zatekao u stanu, na 4.katu. Možete samo zamisliti što se događalo, mi smo „letjeli“ po stanu, po glavi su nam padale stvari… Ali, preživjeli smo!
Odmah nakon toga smo bili smješteni u hotelu Gec, dok nismo našli podstanarski stan. Ovo je prilika da se svima zahvalim na pomoći u tim teškim trenutcima. Trenutno smo podstanariu Kodrmanovoj ulici. Pomalo smo se priviknuli, prošlo je više od godine dana, a o tome kako i kada će se zgrada obnavljati i sanirati, još ne znamo ništa. Mogu samo reći da se treba držati izreke: Strpljen spašen!
Jer nismo samo mi stradali. Vozio sam pomoć i u Petrinju, i u Sisak, i u Glinu. Tamo je još teže, ljudi žive u kontejnerima pa bih rekao da je najbitnije osvijestiti si situaciju i znati da nema predaje!
8. Slavimo Uskrs, najveći blagdan koji nam otvara vrata života, donosi radost jer je Krist uskrsnuo! Koja su tvoja razmišljanja o ovom blagdanu, koliko te potiče i koliko ti pomaže da povežeš Uskrsnu stvarnost s današnjim životnim izazovima i poteškoćama u kojem se kao društvo i obitelj nalazimo.
Za mene i moju obitelj Uskrs je oduvijek bio najveći blagdan. Danas je na žalost došlo takvo vrijeme da se ljudi okreću od onih pravih vrijednosti koje nam nosi Uskrs. Isus nam svojim uskrsnućem daje jaču vjeru u bolje sutra. Mi u obitelji slavimo Uskrs u miru i tišini. Zajednička molitva je ta koja nam pomaže da svi počnemo vjerovati da će biti bolje. Počnimo već sada razmišljati pozitivno.
9. Za kraj ovog našeg razgovora, ima li nešto što bi htio poručiti svim našim članovima, ali i svim čitateljima namjernicima?
Kao dopredsjednik Udruge zahvaljujem svima na sudjelovanju uprizorenja Muke Kristove u Sesvetskim Selima i našem Zaprešiću. Veliki je to posao koji smo odradili! Ponosan sam na sve naše članove i župljane sv. Petra apostola koji su dali svoj doprinos. Samo u zajedništvu i međusobnom poštivanju možemo puno toga učiniti za našu Udrugu, Grad i Župu. Ako netko ovo pročita i osjeti poticaj da doprinese radu Udruge bilo volontiranjem, glumom i/ili nekom drugom aktivnošću mogu samo reći da nam je dobrodošao! Jer Udruga radi samo na dobrim projektima!
Zahvaljujemo našem Zlatku na razgovoru! Želimo mu još mnoge godine ispunjene svim vrlinama koje mu je Gospodin podario, da živeći svoju smirenost, osjećajem za potrebe drugih baš Njega donosi svima s kojima se susreće!
